Tko je ubio mrtvu prirodu

Tko je ubio mrtvu prirodu ?!

A Mystery By Irland

Lecture :

Slomljena tvojim vjetrovima, na dalek put se zaputih. Daleko od istine i sudbine, nadjoh utociste u svijetu galame i bluda. Dugo mi je trebalo da se naviknem da medju svim ovim kurvama i pederima postoji i mjesto za mene i moju mracnu stranu. Dugo mi je trebalo da shvatim da ustvari to je moj dom i previse dugo cekah sat da otkuca sudbonosno 12.

Pocetkom tog novog stoljeca, sve sto sam imala bilo je vlastito ja, i jos pokoja licnost unutar mene. Za zalopojke vremena nije bilo. Radi, cisti govna, i jedi. Navecer su bile razne gala veceri u cast necasnog i njegovih sljedbenika. Provlaceci tako podijumom nesrece svoje klatno ja shvatih da pripadam njima, i da dusa moja prodata je bez ugovora.

Sati su prolazili kao godine, a svaka hiperbola bola, ovdje bi sada bila suvisna i beznacajna. U ogledalu gledah tvoje lice, i tvoje skice u ocima. Umjesto sjaja sada je bio limeni zastor mat boje, i ruke su krv gnojile. Uzasnuta prizorom sebe u nekom drugom vremenu, odlucih se probuditi. Pocupah si svu kosu sa glave, ostadoh bez zuba a i bez posljednje trunke casti, za samo jedan treptaj oka.

Iz sna se ne probudih nikada, a pod zemljom ostah sa crvima.

Kurva, kurva sudbina...

Now is the time to never be found

Comment this blog!

I see the light inside your lies

Misleci o tebi zapeh za kamen, i razvalih si nos. Krv je pljustala na sve strane, a bol bila nepodnosljiva. Poceh te psovati, i ubijati u sebi. Lagano je bol za tobom prelazila u bol zbog tebe. Nije bilo dovoljno. Nakon sto su mi u bolnici zaustavili krvarenje , otisla sam kuci. Sjela na krevet i posmatrala bijeli zid s druge strane. Ona crvena boja mi poce nedostajati, a i bol je budila sve vise uspomena. Na stolu ugledah nesto sto je licilo na casu. U tom trenutku moja percepcija nije bila bas najbolja. Uzeh to nesto sto je licilo na casu, udarih o sto , i komadicem stakla poceh urezivati slova tvoga imena u dlan. Nakon sto primjetih da mi ni taj bol nije bio dovoljan da te mrzim, poceh si urezivati simbole po citavoj ruci. Miris krvi godi, ali ne unistava tebe. Nista ne unistava tebe. Ti si neunistiva, pa ni sama ne mozes da izadjes iz mene, a tek ja te ne mogu istjerati. Legoh na krvavo platno i otvorenih ociju poceh spavati.

There is a truth inside you

Sanjajuci te, shvatih da istina o tebi postoji u tebi. Sve sto moram postici je dokuciti je. Odlucih ti priznati kako stvari stoje, i daleko pobjeci nakon toga. Odlucih ti ispricati o mojim nocnim izletima u carstvo sjenki, o mojim varanjima tebe, o mojim zeljama za grijehom, o mojoj istini. Odlucih ti pokazati oziljke na licu, rukama, i objasniti zasto sam sada celava.

Povukoh se, medjutim, u svoj kutak cim ugledah tvoje prisutnosti sjaj. Sakrih se pod dekom, i zatvorih oci. Cudovista su svuda oko nas. Ti nisi andjeo, ti si samo prikaza takvoga, a opet ti ne vjerujem.

Istina postoji negdje u tebi, i ta istina nije laz. Ali ja ne mogu da joj vjerujem, urpkos tome sto znam, da ako kazem tebi istinu o sebi, da i tvoja istina bit ce lagan plijen. Ovaj put se povlacim od ranjavanja sebe i tebe, ovaj put ti zelim sretan zivot. Ovaj put ti kazem da jednog dana... Cut ces i moju pricu. Nekada. Negdje. Od nekoga. Ne od mene. Ne od mene...

This day is great for dying

Bojazljivo se krecuci zamagljenim ulicama moga izgubljenog Pariza, prodjoh pored bordela moga prijatelja. Zamislih lijepe kreature kako se krecu oko mene i toplo vino. Umjesto smoga, odlucih udisati dim cigareta.

Ulazeci pomalo izgubljeno i kaoticno, zapljesti me crveno , ubitacno, svjetlo. U cosku za stolom gdje je sjedila gospoda ciji citav Oeuvre moze stati u jednu casu vina, ugledah poznato lice. Na znak rukom, pridjoh odvratnom drustvu. Upoznah se sa prisutnima, iako ih vec dobro poznavah - bolje nego oni mene u svakom slucaju. Plesacica u stilu Mata Hari me pocasti ukusnim vocem i sve je licilo na prljavu idilu mojih utopija. Zasljepljena egoisticnim potezom, prihvatih igru. Nakon nekog vremena pozvase me u sobu na spratu i ja opijena vinom krenuh za njima. Nekoliko nagih kreatura me doceka, i poce svlaciti sa mene aristokratsko odjelo.

Niceg se vise ne sjecam, draga, osim da ujutro opet u ogledalu umjesto svoga, ugledah poznato tvoje lice i oci sto s prijekorom gledaju. Vratih se tebi u postelju, dok si spavala. Kasnije mi se ucinilo da sam cula jecaj, ali sam skoro sigurna da je to bila samo igra mojih cula.